Work & Travel priča – Kako se osjećam nakon 100 dana programa?

Naša studentkinja Dušanka Kovačević  napisala  je svoje iskustvo sa Work&Travel programa. Duška je radila u državi Maine, u gradu Belfast kao šanker. Super se provela, a u nastavku vam prenosimo njeno celo iskustvo.

Work & Travel priča – Kako se osjećam nakon 100 dana programa?

Tačnije, nakon 107 dana!

Sjećam se onih prvih par, kad sam tek stigla u Belfast, koliko mi je ova brojka tjerala suze na oči. Bilo je izazovno da se adaptiram na novu sredinu i nisam mogla u tim trenucima ni da zamislim ovaj sad. Lijepila sam pozitivne poruke po zidovima sobe kako bih se motivisala. Jedna od njih je bila – Svakim danom smo sve bliže! Vjerujem procesu života. – Sad se već fino smješkam kad je vidim.

Dok uživam u ovom divnom, septembarskom danu, pišem tebi, a i sebi…

Mnogo sam se poželjela!

Kraj je ljetne sezone i turistička mjesta poput ovog postaju sporija. Manje se rad, ali se ima i više vremena za uživanje. Naučila sam nešto novo,upoznala puno dobrih ljudi i zavirila sam u svaki ćošak ovog mjesta i sad mogu kući.

Tako sad razmišljam, a prošla sam i kroz drugačije faze, tipa:

– Ovdje je život strava! Osjećam se posebno slobodno. Ljudi su u totalno vanevropskom stilu, što bi značilo nasmijani, veseli, pozitivni. Ostaću u Americi, namlatiću neke pare i vraćam se kući.

– Apliciraću za posao u ovoj firmi.

– Udaću se i živjeti srećno, cvjetno i bogato.

Šala, naravno! Nisam o tome razmišljala, ali taj biznis je veoma popularan među našim studentima i, zaključujući po ovoj sezoni, raste iz godine u godinu.

– Ipak ću se vratiti kući.

– Hoću kući! Vrijeme, prolazi već jednom!

– Sadašnji trenutak.

Mnogo iskustva. Mnogo ljudi i životnih priča. Mnogo prijatelja i onih lažnih. Mnogo izazova. Mnogo suza i smijeha. Mnogo sreće i nedostajanja. Mnogo usamljenih PMS-ova. (Čekam četvrti i pri tom nikom ne idem na živce i niko ne ide da mi kupi veliki smoki u ponoć. Tužna jedna priča.) Mnogo trčanja. Mnogo čitanja. Mnogo mudrosti. Mnogo promjena u meni i mojoj glavi. Mnogo novih ideja. Mnogo motivacije. Mnogo ljubavi prema sebi i životu. Mnogo samopouzdanja i vjere. Mnogo snage i inspiracije. Mnogo iščekivanja. Mnogo voća i engleskog jezika. Mnogo koktela i dolara. Mnogo jutarnjih meditacija i prvih kava. Mnogo života i mene je stalo u ovu stotku.

I mnogo mi je drago što sam došla sama.

Jer mnogo sam narasla!

Reči teško mogu preneti sve ono što program nosi i što se tokom tih 5 meseci doživi, ali je Duška uspela da prenese delić svog iskustva.  Brojni studenti nam godinama ukazuju svoje poverenje putujući sa nama širom sveta kao učesnici različitih programa kulturne razmene. Mi se, sa svoje strane, trudimo da im putovanja ostanu u što lepšoj uspomeni i drago nam je da se Duška lepo provela!

Ceo Duškin blog možeš pročitati na sledećem linku: duskagram.wordpress.com

Koju priču ćeš ti da ispričaš?